o pronalaska Branimirova natpisa u G. Muću došlo je pukim slučajem. Svećenik don Mijo Jerko Granić bio je 1869. godine premješten iz K.Gomilice u G.Muć. Kad je prvoga dana stupio na tlo nove župe, rekao je narodu da mu je crkva mala i trošna i da će je on nastojati proširiti. Početkom ljeta 1871. odlučeno je da se gradi nova crkva. U kolovozu iste godine započelo je iskapanje temelja.Petog ili šestog dana radnici su otkrili jedan krnji rimski natpis, mnogo grobova te Branimirov natpis u tri komada. Spomenik s latinskim natpisom bio je prenesen u Zagreb, gdje je i danas vlasništvo Arheološkog muzeja. Branimirov natps urezan je na tvrdom kamenu kakvog nema u mućkom kraju stoga je oćito izrađen u klesarnici nekoga drugog mjesta. U početku se držalo da je spomenik služio kao nadvratnik crkve dok današnji stručnjaci smatraju da je to bila oltarna pregrada.


(dio oltarne pregrade)

Na prijedlog ministra dr. Mate Granića, a uz suglasnost predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku kojom se "7.lipnja" proglašava Danom hrvatske diplomacije.
Opredjeljujući se, u donošenju Odluke, za povijesni događaj od prije 1119 godina (7.lipnja 879.), kada je papa Ivan VIII., u pismu hrvatskom knezu Branimiru priznao Hrvatsku kao neovisnu državu, imalo se na umu sljedeće:
-obnavljati povijesno pamćenje i njegovati hrvatsku državotvornu svijest kao i njenu tisućgodišnju tradiciju,
-promocijom ove povijesne činjenice afirmirati pripadnost hrvatskog naroda zapadnoeuropskom civilizacijskom prostoru, kao jednog od najstarijih europskih naroda.

Na oltarnoj pregradi uklesan je tekst pisma napisanog 7. lipnja. 879. godine. Na taj dan, papa Ivan VIII. piše pismo "dragom sinu Branimiru", hrvatskom biskupu Teodoziju, hrvatskom svećenstvu i hrvatskom narodu kojim potvrđuje prihvaćanje, podržavanje i zaštitu novoustrojenog hrvatskog političkog opredjeljenja. Zadovoljan što se Hrvatska vratila u okrilje Rimske crkve papa je, na Branimirovu molbu, u crkvi sv. Petra, 21. svibnja 879., blagoslovio kneza, hrvatski narod i hrvatsku državu ("Naime, kad smo na dan Uzašašća Gospodinova slavili misnu žrtvu na svetome oltaru blaženoga Petra apostola, s uzdignutim rukama, blagoslovili smo tebe i sav tvoj narod kao i cijelu tvoju zemlju, da ovdje i u vječnosti možeš tijelom i dušom zdrav sretno i sigurno vladati zemljom koju imaš i da bi se poslije smrti nebesima sretno vratio s Bogom veselio i vječno upravljao..."), što je, po tadašnjem međunatrodnom pravu, a u skladu s poimanjem papinskog univerzalizma i papinskim pravom priznavanja zakonitosti vlasti i vladara, značilo priznanje Branimira zakonitim vladarom, a Hrvatske neovisnom državom. To je bilo međunarodno priznanje Hrvatske.

crkva sv. Petra